Rodni jaz u platama je jedan od najizraženijih oblika nejednakosti na radnom mestu.
Žene u Srbiji zarađuju 8,8 odsto manje od muškaraca, u Hrvatskoj 11,2, a u EU u proseku 13 procenata, što znači da za istu zaradu moraju da rade bar 35 dana duže od kolega na istom radnom mestu.
Rodna nejednakost u platama je fenomen koji ima dalekosežne posledice po ekonomsku bezbednost žena, njihovih porodica i društvo u celini, navodi AFA, koja je u okviru projekta „WE Empower” pripremila besplatan onlajn priručnik za osnaživanje žena u borbi za jednakost plata.
Obrazovanje i podizanje svesti o ovom pitanju su važni koraci ka istinskoj jednakosti i upravo to je ono na čemu AFA – All for All kao koordinator i MODE 1 partner iz Hrvatske i traje od 1. aprila 2024. do 31. marta 2025. godine.
Tokom terenskih aktivnosti sprovedena je mini-anketa zahvaljujući kojoj je dobijen osnovni uvid u opštu upoznatost mladih žena iz Srbije i Hrvatske sa temom jednakosti plata i u lično iskustvo vezano za diskriminaciju na radnom mestu. Čak 69 odsto njih iz Srbije, odnosno 83 odsto iz Hrvatske je reklo da znaju za pravo na jednake zarade za isti rad ili rad iste vrednosti, ali zakone koji štite ovo pravo zna svega 22, odnosno 25 odsto ispitanica.
– Istraživanja su pokazala da, što se tiče profesije, najveću diskriminaciju doživljavaju žene tehničari i profesori. Još jedna interesantna činjenica je da što je veći poslodavac, to je veći udeo zaposlenih koji su diskriminisani – istakla je Dragana Radošević ispred koordinatora projekta organizacije AFA.Rodni jaz u zaradama jedan je od najvidljivijih oblika nejednakosti na radnom mestu.
Žene su većinom u niže plaćenim poslovima i to se naziva terminizacija profesije. U profesijama u koje ulazi sve više žena dolazi do snižavanja vrednosti tih poslova i plata. To se dešava zato što su žene kada su tokom 20. veka ulazile na tržište rada, ulazile pretežno u uslužne delatnosti. Muškarci su nastavili da se bave naukom, inženjerstvom...
U poslednjih 10 godina, fakultet ima završen svaki četvrti muškarac i svaka druga žena starosti između 25 i 30 godina. To je svetski trend, sve više žena završava fakultete, sve ih je više na univerzitetima, postaju sve obrazovanije, a opet smo u situaciji da imaju niže plate, izneto je na jednoj od sesija Konsultativnog sastanka.
– Razlika u platama počinje da se primećuje i raste onog momenta kada prelazimo na mesečni sistem plata. Poslodavac ima očekivanja da ima zaposlenog koji će dugoročno biti tu, i njih će mesečno plaćati više. Kod muškaraca i žena u mlađem uzrastu kada tek počinju da izlaze na tržište rada razlika u platama je skoro neprimetna. Međutim, dolaskom prvog deteta prihodi žena i njihov kapital za dalji razvoj nepovratno opadaju u odnosu na muške vršnjake. Razlika se sve više povećava sa svakim sledećim detetom. Kod muškaraca više prednosti imaju oni koji postanu roditelji – istakla je predstavnica MODE 1 u projektnom timu Dora Dekorti.
Kada je u pitanju diskriminacija na radnom mestu, u proseku je jedna trećina ispitanica bila izložena nekoj vrsti diskriminacije na radnom mestu u toku svoje karijere, uključujući i druge vidove diskriminacije pored rodne.Ukoliko se osvrnemo na stanje u Evropi, postoje značajne razlike u nivou svesti o pravima na rodnu ravnopravnost između različitih delova Evrope.
U nordijskim zemljama, poput Švedske, Danske i Finske, više od 80 odsto građana poznaje zakonske regulative koje garantuju jednake zarade za isti rad. Ovaj visok nivo svesti rezultat je sveobuhvatnih politika, snažnog društvenog dijaloga i aktivnih javnih kampanja. Zapadna Evropa, uključujući Nemačku, Francusku i Belgiju, prati ovaj trend s nivoom svesti od 60–70 odsto, zahvaljujući aktivnom delovanju sindikata i regulatornih tela.
Nasuprot tome, u centralnoj i istočnoj Evropi, uključujući Srbiju i Hrvatsku, svest je znatno niža, sa prosekom od oko 35 odsto.